Nakon što smo shvatili pravu funkciju države, kojoj sam posvetio već dosta tekstova na ovom blogu, vrijeme je da se dotaknemo i policije, bitnog čimbenika u ostvarenju državnih interesa, tj. Interesa onih zbog kojih država postoji, a to nismo mi.
Ljudi, sukladno s uvjerenjima koje promovira sistem medija, vjeruju da je policija služba javne uprave kojoj je povjereno čuvanje javnog reda i poretka, te da policija građanima pruža zaštitu njihovih temeljnih ustavnih prava i sloboda i zaštitu drugih ustavom zaštićenih vrijednosti. To je ono općeprihvaćeno mišljenje u javnom mnijenju, no daleko je od istine.
Ovim postom ne želim poticati nikoga da počne prezirati policajce, ili stvarati jaz između´nas´i´njih´. Policijska služba je samo jedan o mnogih poslova pod državnom upravom i ne znači nužno da je svaki uposlenik svjestan toga da njegov posao nosi vlastitu negaciju jer održava postojanje kriminalne države - no, može li postati svjestan? Smisao ovog teksta, kao i svih drugih, jest da potakne ljude na razmišljanje, pa čak i onih koji rade kao policajci. Time ću se i sam potruditi iznositi činjenice i stvarne događaje koji će potvrditi moju teoriju, s ciljem da ljudi uvide drugu stranu priče. Nadam se da se nitko neće naći uvrijeđen, jer to nije poanta.
Zakoni u službi privilegiranih
Danas, iz niza primjera možemo vidjeti, s stajališta zdravog kritičkog promatranja, da policija ´baš i ne radi svoj posao´, štoviše, ukoliko shvatimo da je njezina namjena potpuno drugačija od one u koju nas uvjeravaju od malena, tada čine upravo to što trebaju. Ukoliko nekim ljudima nije jasna stvarna svrha zakona i vjeruju da zakoni postoje iz razloga da štite ljude, biti će im teško shvatiti ovaj tekst. Stoga ću nastojati pojasniti smisao i samih zakona.
Zakon je normativni akt države i najčešće ga određuje skupština (parlament) koju čini vladajuća klasa. Pošto je zakon kao takav najviši i najvažniji pravni akt, njega donose isključivo oni koji vladaju samim vrhom i ukoliko se struktura vladavine(države) mijenja ili nju preuzima netko drugi, mijenja se i vrh. U tom slučaju donošenje zakona preuzima nad-vlada ili super država (Europska Unija) koja potom nameće svoje zakone. Iste te zakone, koji su uređeni tako da štite legalni kriminal, privatno vlasništvo i privilegiju vladajuće klase, netko mora štititi od nas. Upravo tada nastupa policija, državna disciplinska ruka.
Većina zakona štiti privatno vlasništvo i privatne interese privilegiranih. Današnji sistem potiče i stvara kriminal, tj. kriminal mu je u primarnom interesu. Kako je to moguće? Kriminal se dijeli na onaj legalni i ilegalni (o čemu sam pisao u postu ´država je nasilje´-link-). Zakoni koje propisuju oni koji su na vrhu hijerarhije, su propisani tako da odgovaraju njihovim interesima i takvi zakoni štite oblik legalnog kriminala(korupciju, prevare, manipulaciju koja daje legitimnost vladavini bogatih političkih elita) i čine ga društveno prihvatljivim. Legalni kriminal uzrokuje ilegalni kriminal (krađu, lopovluk, trgovinu drogom i ostali oblici´kriminala´na kojeg su primorani ljudi zbog neimaštine i gladi) koji predstavlja simptom legalnog kriminala. Dakle, kriminal(ilegalni), svima poznat, nastao je isključivo zbog državne represije, pohlepe bogatih i zbog samog kapitalizma. Ovaj iskvareni monetarni sistem je uzrok ilegalnog kriminala i isključivo zbog nepravilne raspodjele resursa postoji glad i siromaštvo. Siromaštvo je također oblik nasilja, jer je ono izravno nametnuto sistemima prisile.
U ovome leži varka da zakoni štite ljude, jer u protivnom, policija ne bi hapsila beskućnike, kako se to učestalo čini u velikim gradovima poput San Francisca, Orlanda, itd. (a uskoro i diljem Europe), već bi hapsila iskorumpirane vladare koji su do svojih pozicija došli preko niza prevara, mita, korupcija i laži. Zakoni štite niz ostalih represivnih mjera koje država putem nasilja nameće ljudima; poreze, PDV, smanjenje plaća, otkazi, MMF itd. i ukoliko bilo koji građanin odluči bojkotirati jednu od ovih sprega, on krši i zakon.
Ovaj video prikazuje hapšenje aktivista i aktivistica kolektiva ´Hrana, a ne oružje´(o kojemu ću posvetiti zaseban post) jer su dijelili hranu beskućnicima. Vlada je proglasila beskućništvo ilegalom, umjesto da snosi odgovornost i zbrine te ljude. Ovo je najkonkretniji primjer namjene države i policije.
Ako zakoni štititi ljudska prava i ljude, kako se to prezentira u javnosti, trebao bi ih štiti od pohlepnih varalica i gramzljivih kapitalista koji uzrokuju to da je sve više ljudi gladno i na ulicama. Ono što ljudi smatraju korupcijom, barem ono što javno mnijenje prezentira kao korupciju, općeprihvaćena je ilegalna stvar jer se protivi zakonima, dok je prava korupcija potpuno legalna i zakoni ju zaobilaze - jer štite interese bogatih. Takva korupcija održava monetarni dužnički sistem i državu koja će svakom zdravom razumu biti izričito ilegalna.
Policija je isključivo privatno vlasništvo bogatih i vladajućih i bavi se problemima dok god oni ne zadiru u prava i interes gospodara. U prilog ovoj tvrdnji idu informacije o trgovini ženama. Mnoge zemlje kao što su Izrael, Ukrajna, Moldavija, Grčka, a posebno Rusija, ne poduzimaju ništa da bi se ovaj problem riješio, naprotiv, te države odlikuje velika stopa korupcije i to na svim društvenim slojevima, gdje policija često surađuje i s samom mafijom. Kada je riječ o trgovini ženama, policija je korumpirana te ne poduzima ništa da bi se porobljene žene oslobodilo, naprotiv, te žene se boje prijavljivati slučajeve jer policajci predstavljaju i samu klijentelu u mafijaškim strip tiz klubovima.
Policijsko sudjelovanje u lancima trgovine ljudima, posebice ženama i djecom, najčešće podrazumijeva, ne samo direktno krijumčarenje žena preko granice i prepuštanju mafijašima već i tajne dojave klubovima i barovima kada će biti racija. U takvim zemljama policajci nerijetko zastrašuju žrtve, te direktno podupiru suvremeno ropstvo i trgovinu ljudima, što je uz trgovinu oružjem i drogom najunosniji tip kriminala koji se neprestano razvija. Nisu samo ne razvijene zemlje te koje imaju probleme s ovakvim tipom kriminala i nisu samo lokalni policajci uključeni. Ovaj kriminal cvjeta, između ostalog, zbog SAD-a, čija politika to podržava, te su i sami pripadnici UN policije, NATO-a i mirovnih snaga u BIH zabilježeni kao najčešći korisnici porobljenih žena. Tome ću posvetiti uskoro i zasebni post.
Policijska praksa legitimacije
Pretpostavljam da će biti ljudi koji će reći da pričam gluposti, te da je ´biti policajac´časno zvanje, te da ima slučajeva u kojima je policija pomogla ljudima. Stoga želim biti jasan; naravno da postoje slučajevi u kojima je policija pomogla ljudima, no činjenica jest da se čuje i za loša iskustva ljudi. Pitanje jest; dali je u redu da se tolerira to da jedna uprava sebi može dozvoliti korupciju, kriminal te po koji slučaj kršenja ljudskih prava ukoliko se postupi po naređenju? Dali sve te stvari možemo poturati´pod tepih´i robovati stavu kojeg nameće opće javno mnijenje?
Sistem se mijenja i policija, uz korak s represivnim državnim mjerama, otkriva svoje pravo lice. Ostaje na pojedincima koji rade taj posao da odluče dali će nastaviti primati zapovjedi ´od onoga iznad´ koji pak prima naređenja ´od onoga iznad njega´. Policijski posao, u globalu, nije častan sustav kojemu je primarna svrha pomoć ljudima, već možda tek sekundarna. Zato preferiram ukazati na to da nije u redu podržavati takve institucije, i institucije općenito, samo zato jer ih javnost prezentira kao nužne, časne i normalne. Navesti ću neke primjere i pretpostavljam da je svatko od vas upoznat s sličnim stvarima, te još s mnogo njih.
Ono čim se policija, u ´slobodno vrijeme´bavi, između ostalog, jest treniranje strogoće i pasivno/agresivno nametanje svoje prisutnosti među ljudima na način da se u društvenu podsvijest utjera osjećaj´nadgledanja i kontrole´putem niza legitimacija građana, koje se najčešće svode na nasumično zaustavljanje onih građana koji se pojedinom policijskom službeniku osobno čini sumnjivim. Da to nije tako, tada bi unutarnji poslovi policije bili potpuno drugačije određeni. Primjerice, u propisima bi stajalo; ´Ne legitimirajte ljude bez da je kristalno jasna opravdanost vaše sumnje u počinjenje kaznenog djela, inače ćete osobno snositi posljedice´ , policija bi se drugačije ponašala. Suprotno tome, njihove ovlasti u zakonu su preširoko definirane i time su potpuno bez učinkovitih mehanizama samokontrole. Bitno je shvatiti da tome doprinosi, i da to održava, i narodni, pučki stav; ´stroga policija je najbolja policija´.
Tako su mnogi ljudi, neki i od vas, bili legitimirani bez razloga. U većini slučajeva očit je i manjak osnovne kulture i ispričavanje nakon što policajac obavi svoj posao i vrati osobnu iskaznicu. U moru takvim slučajeva jest i slučaj na kojega je reagirao jedan srednjoškolski profesor, koji je, izrevoltiran, ministru unutrašnjih poslova RH Tomislavu Karamarku, načelniku zagrebačke policijske uprave Tomislavu Buterinu i načelniku I. policijske postaje Velimiru Tišmi. Naravno nitko nije reagirao.
U tom incidentu, na zagrebačkom Cvjetnom trgu, vraćajući se na svoje radno mjesto u školu, dotični profesor je uočio da policijski službenici legitimiraju jednog od njegovih učenika (17-godišnjaka). Na profesorov začuđeni upit u čemu je problem i zašto legitimiraju mladića, policija je osorno odgovorila da to nije njegov posao. Na daljnje inzistiranje su mu odgovorili da je bio sumnjiv (jer je nosio kapuljaču). Cijelo pismo pročitajte na ovom linku.
Tu je toliko mnoštvo legitimiranja i pretraživanja ljudi na ulicama, posebice tinejđera, s izgovorom potrage za drogerašima i korisnicima marihuane. Osobno znam za slučajeve u mnogim kvartovima pojedinih gradova gdje su pripadnici kriminalne policije maltretirali tamošnje klince koje su u nekoliko navrata uživali marihuanu. Uz brutalne batine, lomove ruku i prijetnje da za to nikome ne smiju reći, isti policajci su im prijetili i oružjem, te ih naganjali po obližnjim šumama ispaljujući hitce u zrak. Kriminalna policija koja obavlja pretrage po stanovima zna posebno biti bahata i neotesana. Takvi službenici su posebni pojedinci, osobe s težim psihičkim problemima i kompleksima koje ispoljavaju na svom radnom mjestu. Interesantna je činjenica da su upravo mjesta poput mnoštva narodnjačkih klubova diljem HR, prepuna uživača teških droga (kokain, LSD, ekstasy, itd.) i dilera koji se motaju tamo, najslabije, tj. nisu uopće posječena od strane policije. U istom se alternativni klubovi često nadziru u racijama.
Policija štiti interese krupnjaka i ne smije škoditi bilo kakvom obliku tržišta koji donosi profit ljudima na visokim pozicijama. A trgovina drogom, posebice na našim prostorima je unosan posao. Stoga je poneki klinac koji puši marihuanu u nekom osiromašenom kvartu, u socijalno najugroženijim sredinama, prava je prilika za treniranje agresije, te ispunjavanje dnevne kvote unutar radnog vremena.
Jedan od prijatelja iz moje srednje škole je završio kao policajac. Mnogi bi rekli da je kroz cijelu srednju školu bilo prilično jasno da je to savršen posao za njegov mentalni sklop. Na petogodišnjici mature mi se pohvalio slikom na svom mobitelu, koja je prikazivala nekoliko hrpa marihuane. Rekao je da sada radi kao krimi policajac, te da ja ne bi vjerovao kako je to dobar posao. Kad sam ga pitao zašto, rekao je da je pun uzbuđenja, da ganjaju klince po gradovima, iživljavaju se na njima, te da u veoma kratkom roku uspijevaju prikupiti ove hrpe trave koje potom isti policajci u postaji i zajedno popuše.
Policijsko nasilje
U moru slučajeva jest i incident na jednoj sinjskoj alci, kada su trojica interventnih policajaca na srnuli na grupu mladića i pretukli ih. (link na detalje o događaju) Nasilje i maltretiranje od strane interventnih policajaca nije rijetkost. Često se događa da također legitimiraju i pretražuju ljude tijekom noći u vikendu.
Poznat je i slučaj Josipa Matića, mladića od 21.godinu koju je usmrtio Bjelovarski policajac (link). Isti je dobio zatvorsku kaznu od dvije godine. Dakle, dvije godine za´ubojstvo iz nehaja´, dok se zatvorska kazna za konzumiranje opojnih sredstava svodi na 3 do 4 godine? Za primjere koji ovako dokazuju nedosljednost i nevaljanost sistema u kojem živimo ne bi bilo dovoljno niti 10 postova.
Zaštita interesa
Država je nasilje, a svoju nasilnu praksu sprovodi nizom disciplinkih mjera putem svojih policijskih organa. Država je nasilje, što dokazuje , između ostalog, da je policija ta koja premlačuje prosvjednike koji se bore za svoja prava. Svaki puta kada se događa prosvjed, ugrožava se privatno vlasništvo bogate vladajuće elite zbog koje postoji država. Ista vladajuća elita potom djeluje putem svojih programiranih zaštitnika (policije) koje šalje na očajne prosvjednike.
Slika govori više od rječi, stoga prilažem linkove i video zapise;
http://www.h-alter.org/vijesti/svijet/wall-street-prosvjedi-i-policijska-brutalnost
Policijska korupcija je bila očigledna i u slučaju Varšavske. Svima je jasno da policija u toj aferi nije štitila interese građana već povlaštenu bogatašku elitu. Policija je radila isključivo za privatne interese političara, za interne, privatne dogovore između korumpiranog zagrebačkog gradonačelnika Bandića i njegovog kućnog prijatelja, tajkuna Horvatinčića koji su se ticali izgradnje privatnih garaža na javnoj površini putem projekta koji je bio prepun nepravilnosti i sam po sebi ilegalan.
Od svega što se vidi iz priloženog, čak i da želim, ja ne mogu stvoriti onakav ´jaz između ljudi i policije´kolikog stvara sama policija praksom´zastrašivanja i hladnoće´. Svaki puta kad pogledate neki od prosvjeda u kojemu očajni ljudi viču i traže svoja prava, vidjeti će te odred policajaca s ledeno hladnim (savršeno programiranim) pogledima, onakvima, kakvi nam mogu služiti za primjer kako to izgleda ´biti poslušan i ne postavljati pitanja´. Takav hladni stav je dobro istreniran i može nam poslužiti kao primjer kako praksa stvaranja poslušnih radilica može funkcionirati. Dali je to´samo posao´ili se na ovaj primjer može uistinu gledati kao na nešto što nije prirodno?
Policijski agenti i sabotiranje prosvjeda
Sada, u vrijeme kada je sve više prosvjeda, u javnost su počeli izlaziti zapisi o policajcima koji su, zamaskirani u prosvjednike, nastojali, ponekad i uspjeli, razoriti mirne prosvjede i pretvoriti ih u one nasilne. Cilj je učinak ´problem – reakcija - rješenje´. Čini li vam se to pomalo pretjerano? Meni se činilo na početku. No, postoji toliko dokaza i primjera koji upućuju na to. Sada smo došli do onog najzanimljivijeg dijela posta.
Policijska korupcija i njezina namjena je očigledna svakome tko to poželi uvidjeti. Stoga se zapitajte, kako je moguće da toliki mirni prosvjedi iznenada završavaju kao nasilni? Mediji će tada optužiti ´anarhiste´ ta sijanje kaosa i nereda, a provala nasilja će biti izgovor interveniranju policije s palicama, suzavcima, hapšenjem i općim neredom. Država (vlast) stvara krize i opće nezadovoljstvo ljudi (problem), zatim ljutita masa izlazi na ulice, galami i tražiti svoja prava (reakcija), da bi potom ufiltrirani agenti mirne prosvjede pretvorili u nasilne, što dovodi do kaosa uz pomoć kojega se traži od vlasti postroživanje zakona, daljnje kršenje ljudskih prava, pretraživanje kuća, nadzor kamera i povećana policijska kontrola, kao što se to npr dogodilo u Londonu (rješenje).
Dio teksta koji slijedi je preuzet s stranice matrixworld-hr.com (izvorno;prisonplanet.com).
Masovna okupljanja, su prijetnja organiziranim vladajućim aparatima;
- Svaka masa ljudi može doseći kritičnu masu i vladanje okrenuti u svoju korist to jest svrgnuti sadašnji aparat vlasti i zamijeniti ga drugim.
- Masovna okupljanja su obično vrlo dobro ili odlično medijski pokrivena, što znači propagiranje stanovišta prosvjednika protiv vladajućeg aparata i reklamiranje za otvaranje drugih takvih žarišta širom svijeta u znak solidarnosti između sličnih ili istih interesnih sfera.
- Masovna okupljanja predstavljaju sigurnosni rizik i zbog „tipične paranoje aparata opresije“ rizik stvara nervozu, nervoza smanjuje razinu tolerancije na ništicu, sam aparat vlasti postaje najveća prijetnja tim istim prosvjednicima jer se DIREKTNO REČENO BEZ OKOLIŠANJA, APARAT VLASTI BOJI OGROMNIH MASA LJUDI JER MOGU NAPRAVITI PROMJENE.
- Promjene se kroz masovna okupljanja mogu najbrže i najlakše napraviti ako se dosegne kritična masa to jest da više od 75% stanovništva postaje aktivno u javnom i MASOVNOM pokazivanju građanske neposlušnosti, takva masovna okupljanja mogu promijeniti zakonske norme, promijeniti vlasti, napraviti prevrate, drugim riječima ako se GLAS NARODA koji se dignuo na noge dovoljno daleko čuje i ako se građani ujedine i ako su dovoljno uporni oni će NA MIRNI NAČIN DEMOKRATSKIM SREDSTVIMA BITI U STANJU NAPRAVITI PROMJENE.
- Sve ovo nabrojano u gornjem dijelu teksta prisiljava najmilitantnije i najmanje demokratske ogranke unutar same vlasti koji su organizirani u različitim agencijama, i dijelovima vojno-policijske-obavještajne i protu obavještajne zajednice, koja svoje agente direktno vrbuje iz aparata vlasti, da spriječe da se GLAS NARODA DALEKO ČUJE I DA MASA PROSVJEDNIKA DOSEGNE KRITIČNU MASU DA BI SVOJOM MASOVNOŠĆU NAPRAVILA PROMJENE, oni tada organizirano ubacuju svoje vlastite agente da te iste MIRNE prosvjede unište i sabotiraju.
KAKO sabotirati masovne prosvjede?
Masovni prosvjedi se sabotiraju tako što agenti zaduženi za sabotažu;
- Započinju nerede i razbijanje da bi aktivirali direktan agresivan odgovor policije i snaga reda i mira te da bi u prvi plan izašli upravo to neredi, a ne sama PORUKA PROSVJEDA.
- Organiziraju veće grupe s podrškom vladi ili diktaturi, ili stvaraju novu grupu sa drugačijom motivacijom koja se direktno sukobljava s prvotnim prosvjednicima ili koja tu istu masu prosvjednika razjedinjuje, usitnjava i uništava njihovu koherentnost.
- Zastrašuju, zatvaraju ili proganjaju vođe prosvjednika s nadom da će s time demoralizirati ili prekinuti masovne prosvjede.
- Zatvaraju ili terminiraju (ubijaju) vođe prosvjednika ili organizatore istih s nadom u uništavanja masovnih prosvjeda.
- Na ulice izvlače vojsku koju tjeraju u direktan sukob s masovnim prosvjednicima
- Prave preventivne mjere prije masovnih prosvjeda u kojima se trenirani agenti predstavljaju kao vođe organiziranih grupa te koji stvaraju nerede i raspršuju motivaciju za masovna okupljanja ili koji svojim akcijama direktno optužuju organizatore i opovrgavaju njihovu mirnodobsku namjenu drugim riječima stvaraju anti reklamu.
- Za vrijeme samih prosvjeda započinju sa razbijanjem, premlaćivanjem, uništavanjem dobara i paležom kako bi iznudili prekide prosvjeda i direktnu agresivnu reakciju aparata vlasti te kako bi se masa razjedinila i odgovorila od drugih sličnih okupljanja te kako bi poruka s prosvjeda bila fokusirana na nerede, a ne na sam fokus masovnog okupljanja.
Na web stranici Global Search naći ćete školski primjer kako se mirni prosvjedi uz jednostavne akcije dobro obučenih agenata iz miljea vlasti, pretvaraju u nemire koje razbija policija. Možete vidjeti direktne primjere šokantnih dijela agenata aparata vlasti koji bi nas trebali štititi i služiti nama.
Policijskog provokatora otkrile policijske čizme koje je nosio.
2007. TV kuća CBC je u svojim dnevnim vijestima uspjela od policije iznuditi priznanje da su SAMI počeli sa neredima u za to optužili prosvjednike, ovaj slučaj se dogodio u Montebello-u u Quebec-u u Kanadi 20.08.2007. Policija Quebec-a je nakon 3 dana nereda priznala da su tri čovjeka iz njihovih redova bili agenti ubačeni u mirne prosvjednike i da je njihov zadatak bilo pokretanje nereda da bi policija razbila prosvjede i prekinula ga. Pa kako su uspjeli otkriti te agente u moru prosvjednika?
Odgovor je krajnje jednostavan, te osobe su počele s neredima, razbijajući izloge, demolirajući javne površine i razbijajući policijska vozila, otkrili su ih policijski woki-tokiji i policijske čizme i cipele koje su imali na sebi.
2010. u Torontu u Kanadi se održao skup G20 (jedna od Bilderbergerovih tvorevina nastala iz potrebe unilaterarnim vladanjem svijetom i raspoloživim sredstvima i kapitalom bez znanja javnosti i uključivanja demokratskih sredstava, G20, uključuje najbogatije zemlje svijeta koje u rukama drže većinu kapitala.).
Neki se od vas mogu sjetiti nemira koji su eskalirali na masovnim prosvjedima protiv vladavine šačice ljudi nad 7 milijardi koji nam kroje sudbinu. U opravdanost masovnog okupljanja u Kanadi protiv G20 i svega što ta i slične organizacije predstavljaju, ne treba ni ulaziti, držimo da svatko ko je imalo čovjek dijeli mišljenje tadašnjih ili nekih sadašnjih prosvjeda koji masovnim MIRNIM okupljanjima žele u izraziti svoje neslaganje s patokracijom.
Ovi masovni prosvjedi završili su masovnim nemirima i uhićenjima, ljudi koji su pokrenuli te iste nemire i uhićenja su bili agenti vlasti, njih su otkrile policijske čizme kao što se vidi sa slike. Slike prikazuju prve uhićenike koji su započeli nerede.
Snimljeni su policijski operativci koji stvaraju kaos i mirne prosvjede pretvaraju u nemire, razbijajući izlog Starbucks-a u Montebello-u u Kanadi.
Osoba koja je počela s neredima na nogama ima novu vrstu „oklopljenih“ cipela koju su policijske snage u Kanadi dobili tek malo prije događaja iz 2007.
06.12.2008. Grčku su potresali nemiri, situacije se relativni počela smirivati i izgledalo je da će konačno nemiri prestati kada je pripadnik policije Epaminondas Korkoneas upucao 15. godina starog Alexandros Grigoropoulos-a, nemiri su se nakon toga ubojstva pretvorili u divljaštvo i razbijanje imovine, paleže, pljačku i potpuno zamrzavanje Grčkog gospodarstva, dokle je Grčka došla možete vidjeti, jer je u jednu ruku pokrenula pad Euro zone i bankrot EU-a.
Na stranici Italijanske La Republica-e možete vidjeti kako Agenti policije, razbijaju izloge banaka za vrijeme prosvjeda u Italiji, stvarajući palež i pometnju, otkrilo ih je svjedočenje nekolicine mirnih prosvjednika i prepoznavanje visokog dužnosnika Talijanske policije koji je rukovodio stvaranjem nemira i razbijanjem, zaokružen u crveno na fotografiji.
Skriveni policijski agenti su mirne proteste u Barceloni pretvorili u nemire u lipnju 2011. Ovdje možete pogledati video uratke i slike policijskih agenata koji su stvorili nemire. Ove su „divljake“ otkrili sami prosvjednici koji su počeli obraćati pažnju na „sumnjive“ organizirane tipove koji ne spadaju u mirnu masu prosvjednika.
16.01.2011. u javnost je izašla priča o Mark-u Kennedy-ju koji je policijski agent zadužen za infiltraciju u mirnodobske pokrete i prisluškivanje aktivista za ljudska prava. Ovaj članak izašao u The Guardian-u ima posebnu težinu jer otkriva na koji način policija i aparati vlasti utječi, prisluškuju, špijuniraju i fizički i psihički iskorištavaju borce za ljudska prava i aktiviste organizatore masovnih prosvjeda i nevladinih građanskih udruga.
09.08.2011. masovni neredi su se širili Velikom Britanijom(link na temu o tome), od Londona preko velikih gradova do malih sredina koje nikada nisu iskusile palež, razbijanje i takve vrste nemira. Prison Planet je objavio članak o tome kako su nemiri započeli plaćanjem navodnog „novinara“ provokatora malodobnim bandama da započnu sa razbijanjem u zamjenu za novac. Na slici vidite automobil osobe koja je zajedno sa svojim društvom nudio novac za stvaranje nemira.
Ista web-stranica ima jako dobar prilog o provokatorima i agentima policije koji su se ubacivali u raznorazne mirne prosvjede i pretvarali ih u kaos. Ovdje možete pročitati cijeli članak i pogledati mnoge video snimke u kojima su snimljeni provokatori iz redova policije koji stvaraju i započinju sa neredima u mirnim prosvjedima.
jos linkova o policijskim agentima/inflitratorima;
kada se nađete na bilo kojem masovnom okupljanju otvorite oči i ponesete fotoaparate ili mobitele s kamerama da snimite bilo koje „osobe“ koji „nemaju“ izgled mirnog učesnika skupa. Jako lako ćete ih prepoznati, oni će jednostavno izazivati nemir u vama i neće izgledati kao ostatak ljudi.
Ako uzmete u obzir ove informacije, shvatit će te da policiji nije primarna namjena štititi nas. Stoga, nemojte tražiti više policije na ulicama, učinkovitiji državni aparat i pričajte o ovim stvarima s ljudima ili poznanicima koji rade kao policajci. Iz brojnih prethodnih postova evidentno jest da je ovakvo društvo postalo ne održivo, te da nam preostaju dvije opcije; ili centralizacija moći, novi poredak, ujedinjenje i prepuštanje svega u ruke ovakvih državnih aparata, ili pak inzistiranje na potpuno novom društvenom uređenju i brisanju do sada znanih institucija, o ćemu ću piati opširno u narednim postovima.
Oni koji se žele priključiti mailing listi za obavijesti o novim postovima, mogu to učini na mail; duh_vremena@yahoo.com.
Do čitanja.