Rođenje

Mi smo jednostavna bića koja pri samom rođenju imaju potrebu za sigurnim utočištem, hranom i pažnjom svojih roditelja. Rađamo se (u globalu) potpuno jednaki, bez rasnih, religijskih i političkih uvjerenja (protiv čega se ovaj blog zalaže od samog početka). Sve ono što dobivamo, što nas počinje odvajati jedno od drugih jest ono što nam daje odgoj, tj.društvo, tj,sistem. Kako je sistem ustrojen tako da vrši podjele i razdvaja čovjeka od čovjeka(putem religije, nacionalnosti, itd.itd), upravo tako je ustrojeno i samo društvo s svojim duboko ukorijenjenim dogmama i normama koje održavaju ovakav iskrivljen način funkcioniranja stvari.

Sistem baziran na podjelama, profitu, zaradi i vladanju nekolicine bogatih i imućnih psihopata, razorio je društvene vrednote i samim time obitelj čija se struktura sve više i više urušava i stvara jedinke ljudskog roda koje dolaze na svijet bez osnovnih prava na sigurnan smještaj, hranu i ljubav.

Čovjek se ne rađa kao lopov i ubojica. Njega takvim stvara sistem kojemu je to u interesu. Takvim ga stvara njegova fašistička država (svaka država je takva) i društvo iskrivljenih vrijednosti prepuno diskriminacije, rasizma, mržnje i nasilja.

Ljudi se ne rađaju kao nacionalisti i zadrti domoljubi. Takvima ih stvara društvo i mediji koji ih programiraju da budu takvi.

Ljudi se ne rađaju kao silovatelji i sadisti. Takvima ih čini društvo vršeći represiju putem propagande nasilja, seksa, erotike i eksplicitne porno industrije.

Ljudi se niti ne rađaju kao pedofili silovatelji, već je za to također zaslužno (između ostalog) homofobno društveno ustrojenje i (najčešće) religija sa svojom nasilnom taktikom nabijanja osjećaja krivnje pri homoseksualnom opredjeljenju koje potom mora izaći na vidjelo kasnije, te na nakaradan način usljed godina i godina potiskivanja zbog navedene represije.

Društvo zakona i pravila

Ljudi su skloni vjerovati da se društvo (između ostalog) temelji na nizu pravila i zakona koja su propisali´mjerodavni´ljudi - vladari kojima je narod dao tu zaslugu kako svaki pojedinac unutar društva nebi snosio odgovornost niti se morao brinuti o stvarima. Iste zakone i pravila je potom prihvatilo svekoliko pučanstvo. No u stvarnosti navedene stvari funkcioniraju drugačije. Zakone i pravila donose nekolicina vladara i ona im služe isključivo za osobnu korist i nisu prihvačena od svekolikog pučanstva. Želimo li naučiti živjeti unutar društva prisiljeni smo prihvatiti zakone i pravila ukoliko ne želimo osjetiti pendrek na tjemenu – produženu ruku disciplinske mjere naše domovine - države.

No dali u ovom svijetu vlade zaista predstavljaju želje svog naroda? Mislim da je već svima jasno da to nije istina (iako neznam zašto unatoč tome i dalje većina glasa za svoje vladare umjesto da križa listiće).

Ako želimo preispitati pravednost zatvora, koji predstavlja kaznu za nepoštivanja određenih pravila i zakona, preispitajmo prvo način funkcioniranja navedenih pravila i zakona.

Kako je u jednom društvu  moguće da je krađa, silovanje ili dilanje drogom osuđeno najgorim ilegalnim djelovanjem i zločinom dok su najgora nasilja – poput gladi, siromaštva i ratova, koji su svakodnevno nametnuti milijunima ljudi od strane pojedinaca i dalje nekažnjena i posve legalna? Kako je moguće da netko tko ukrade zbog neimaštine i gladi završava iza rešetaka dok onaj tko bombardira cijeli narod te vrši globalni genocid biva proglašen herojem??

Kako je moguće da su zatvori večinom prepuni muškaraca i žena niskog stupnja obrazovanja ili strogo radničke klase koji su zatvoreni najčešće zbog zločina povezanih imovinom te  društvom i socijalnim okruženjme u kojem žive? Većina takvih zatvorenika su gotovo cijeli život prije svoje kazne bili sirotinja svedena na puko preživljavanje iz dana u dan te mnogi od njih kao takvi bili su prisiljeni na dilanje. Isti bi zacijelo bili slobodni kada bi imali određenu svotu novca da plate skupocjene odvjetnike koji služe svojoj profitnoj strukturi koja zadovoljava potrebe moći a ne ljudi.

Kako je moguće da ratni sudovi, kao što je haški trubunal osuđuju vojne generale za genocid a pravi organizatori ratnih pokolja i trgovine naoružanjem – bankari i ostali psihopoati opstaju na slobodi? Zašto takvi sudovi˝sude˝o ratnim zločinima pri čemu apsolutno izostavljaju komponentu silovanja? Gotovo kroz cijelu povijest ratovanja nikada nigdje nije osuđeno silovanje žena a sami smo svijesni da je ono masovno zastupljeno. Biznis ratovanja podržava princip silovanja jer je silovanje za bogate ratne investitore jedno od najmoćnijih oružija koje uništava psihu i obitelj. Stoga je silovanje apsolutno izostavljeno na vojnim sudovima koji su i sami po sebi organizirani od strane istih pojedinaca koji organiziraju sukobe u svoju psihopatsku korist.

kako je uostalom moguće da su kazne za korištenje opojnih droga veće od kazni za silovanje? Zakon štiti vlasništvo, a ne dobrobit ljudi.

Aktivisti za prava životinja bivaju hapšeni i tamničeni nakon što istrčavaju pred lovce na lovištima tjerajuć pri tome životinje nebi li ih nemilosrdni lovci poubijali. U slučaju elitista koji idu u lov, kilometri šuma bivaju privatizirani kako bi ulaz nepoželjnim aktivistima za prava životinja bio zabranjen. Takvi činovi su potpuno legalni kao i ubijanje i istrebljivanje životinja.

Zatvor služi isključivo kao kazna za one vrste nasilja koje ometaju državu, djelovanja bogatih vladajućih klasa te njihove interese ili za one koje im odgovoara prozvati ih nečovječnima. Strukturalno društveno nasilje i genocid pojedinaca nad milijunima je stoga legalno i posve zaštićeno pred pravdom i zakonom te lišeno zatvorskih ćelija.

Prihvatimo činjenicu da se pravda nikada neće pronači u kodeksu zakona i pravila.

Svrha zatvora

ako zatvor djeluje po pitanju resocijalizacije, kazne ili rehabilitacije, kako je moguće da većina prijestupnika koji bivaju pušteni uvjetno ili trajno najčešće ili ponove zločin ili počine i gori?

To se događa iz razloga što zatvori ne služe svrsi koju bi trebali zadovoljiti.  Zatvori služe za satiranje i uništavanje ljudske psihe. Princip ćelija, debelih zidova i samoće je razorna taktika koja pojedinca tjera u krajnju agoniju i beznađe. Većina zatovrenika unutar takvog okruženja uopće ne poboljšavaju svoje navike, moral i psihofizičko stanje već ih upravo takvo okruženje čini još gorim razvratnicima od onih kakvi su bili prije izvršenja smrtne kazne. Takvi kažnjenici izvrgnuti su cjelodnevnom maltretiranju, omalovažavanju i podređenosti programiranih čuvara. Kakav god da je zločin on učinio, ove metode ga neće osvijestiti pogotovo uz činjenicu da ga je zatvorilo isto ono društvo koje je u suštini i mnogo iskvarenije od njega samoga. Dali ovakva izolacija od svijeta i obitelji može služiti u bilo koje terapijske svrhe? Prinuda i pokora nemogu stvarati ništa dobroga – to je činjenica. To je pješćani sat minulog vremena prepunog turture koji polagano ubija.

Sistem je to koji je pomno osmišljen od strane nekolicine trustova mozgova kako bi uz pomoć kontroliranog javnog mijenja bivao podržan i prihvatljiv kao riješenje iako ono to uopće nije. Netrebam niti spominjati stotine raznih filmova o zatvorima koji služe istoj propagandi.

Zatvori su dokaz ne postojanja demokracije u pravom smislu jer u protivnom onima koji organiziraju prosvjede i javna okupljanja koja ugrožavaju tamošnju političku bogatašku elitu nebi prijetilo kršenje pravila i zakone te zatvorska kazna. Samo u svijetu ovakvih iskrivljenih vrijednosti u zatvoru može završiti onaj koji ukazuje na na stvarne zločince na vrhu koji će potom ostati nedužni.

Siromaštvo, glad, socijalni uvjeti, društvo i država(domovina) su osnovni čimbenici koji stvaraju kriminalce. Sistremu nije u interesu riješavati problem gladi, jer je on bitan čimbenik koji kontrolira i vrši represiju  nad ljudima kao oblik nasilja. Pravi kriminalci drže kljućeve od ključanica a društvo kao takvo predstavlja sam zatvor.

Paradoksalno jest što se, primjerice, do svijeta anarhizma (čiji je termin ocrnjen putem gotovo svih  medija), u kojem se pravila donose zajednički, te je baziran na slobodi i solidarnosti, može doći jedino kršenjem zakona. U protivnom se moramo priviknuti na život u sistemu, na betonirane gradove, na život bez privatnosti zbog kamera na svakom uglu (koje štiti zakon) i mikročipova. Te na fašističku državu, klasne podjele i ostale čimbenike kapitalizma.

Stoga nepogrešivi prst krivnje uperite u svoje (sadašnje) političke vladare, gradonačelnike i ostale elitiste koji vode vašu državu i besramno vam lažu o pravdi i moralnosti prakticirajući pri tome sistem represije u državi – zatvoru – načinjenog za vas same.