ponedjeljak, siječanj 23, 2012
EU referendum je potpuna prevara što će zaključiti svatko tko sagleda nekoliko činjenica oko načina na koji je on održan i pod kojim okolnostima. Rezultati DIP-a nam govore da je na referendum izašlo 43,67% građana od 4 milijuna. Dakle, na referendum je izašlo manje od 50% posto prijavljenih glasača, što će reći da je prošao u krajnje nedemokratskom okružju kao rezultat suludog mijenjanja Ustava od strane političke elite. Da Ustav nije bio izmijenjen, nesumnjivo, referendum ne bi prošao. Tu su još i mnogi nepravilni čimbenici koji su znatno utjecali na onaj mali postotak građana koji su ipak izašli na referendum.
´Drž-ne daj´izmjena Ustava RH
Obaveza koja proizlazi iz članka 141. Ustava HR kaže: ´Referendum se provodi sukladno zakonu o referendumu koji utvrđuje da je za uspjeh referenduma potreban izlazak VEĆINE od upisanih koji će glasati´ZA´. Znači, odluka se donosi većinom koja pristupi referendumu. Kada bi na referendum izašlo visokih 70% birača, a od njih također visokih 70% glasovalo za pristup Uniji, Hrvatska ipak ne bi postala članicom EU jer bi to značilo da je za pristupanje glasovalo 49% ukupnog broja birača. S obzirom da je korumpirana politička elita izmijenila Ustav RH, u njemu stoji da je dovoljan izlazak i 50% prijavljenih. Dakle, za EU je glasalo manje od trećine prijavljenih birača. Promjena ustava uoči referenduma je krajnja veleizdaja koja se može tolerirati isključivo u nedemokratskom okružju kojim vlada politički determinizam i narodno malodušje.
Ovakva situacija potpuno odgovara hrvatskoj političkoj eliti jer je na ovaj način izbjegla potpuno zagarantiranu propast svog povijesnog cilja. Čega se to elita toliko bojala? Da je referendum kojim slučajem bio odgođen za sredinu ove godine, dogodilo bi se to da bi Haag donio presudu Generalu Anti Gotovini unutar tog razdoblja što ne da bi samo garantiralo većinski broj glasova protiv EU, već i ponovnom porastu euroskepticizma do neizdržive, po vladu, mjere s kojom se ovi eufili ne bi mogli nositi. Takav problem bi doveo do toga da se referendum mora odgoditi, a s obzirom da to znači da bi sljedeći mogao biti tek za godinu dana, ili najmanje 6 mjeseci, promašili bi datum ulaska u EU početkom 2013. godine i politička oligarhija bi ostala nasukana na obali, suočena s brdom novih problema.
Slab odaziv birača
Uoči referenduma, došlo je do iznimno malog odaziva birača. Mnogi su to ocijenili kao rezultatom ispiranja mozga putem medija što je u građanima izazvalo potpuno ne povjerenje u političke institucije. Vladajuća garnitura je to imala na umu i sva demagoška, indoktrinirajuća kampanja propagande za EU je imala, između ostaloga i tu svrhu. Političarima nije u interesu dobrobit naroda, pa čak niti njegovo poštivanje. Već isključivo vlastiti prosperitet na štetu istih građana. To je, vjerujem, već svima jasno.
Nizak odaziv birača je istovremeno i ozbiljno upozorenje političkim elitama. I političke elite su imale sreće radi mijenjanja Ustava, jer inače referendum ne bi prošao i morao bi biti ponovljen. S novim Ustavom, politička eufilna elita je s sretnim osmjehom mogla očekivati slab odaziv naroda na referendum jer su vrlo svjesni da su od istih izgubili povjerenje. Budimo realni; rezultati referenduma prikazuju tek četvrtinu građana koji su za EU i to dobro promotrite pod kojim okolnostima;
- U hrvatskim medijima nije bilo kvalitetne javne rasprave na temu EU
- Samo jedna strana se financirala velikim sredstvima hrvatske vlade i EU-a za svoje propagandu, a ta je strana bila za ulazak Hrvatske u EU.
- Strana koja je bila protiv EU je bila potpuno cenzurirana od strane svih main stream medija (to što su tek dva dana prije izbora na javno sučeljavanje dozvolili pristup Roku Šimiću, i to u nekoliko minuta u jednoj emisiji, doista ne govori ništa u usporedbi s milijunskom indoktrinirajućom kampanjom).
To je još jedna pomno osmišljena igra od strane medijskog lobija. Udruga´Volim Hrvatsku, NE EU´ i pokret ´Vijeće za Hrvatsku´ su ciljano u medijima prezentirana kao centar euroskepticizma u obliku nacionalističkih pokreta. Zašto? Kako bi ljudima dali privid demokracije, elita je odlučila u medije pustiti minijaturni komadić predstavnika euroskeptika kao nacionalista koji stvaraju lošu sliku o euroskepticizmu u našem javnom mnijenju. Takvi su, od strane većine, omraženi i predstavljaju najmanju moguću prijetnju politčkoj eliti.
Pitajte se zašto se u medijima i u javnim raspravama nisu pojavljivali ekonomski analitičari poput Slavka Kulića i Željka Karduma već isključivo predstavnici nacionalističkih pokreta? Ove organizacije su puštene u javnost kada je referendum praktički završio, tek toliko da dobijemo uvid u nekakve anti EU parole (već kad je prošlo ´12 sati´) i percipiramo ove domoljube kao konkretnu oporbu anti EU projektu. Dakle, stručnjacima, aktivistima, znanstvenicima, koji se protive ulasku u EU nije data prilika da se pojave u medijima jer bi njihovi argumenti vrlo zorno prikazali naciji što je to EU.
Predstavnici navedenih ´anti-EU´organizacija ne bi trebali prestati s djelovanjem, već bi se trebali otarasiti nacionalističkih floskula (jer je evidentno da ne funkcioniraju) i trebaju shvatiti da je njihovo pojavljivanje u medijima zapravo marketinški trik u kojemu su zlorabljeni. Udruga ´Volim Hrvatsku, NE EU´, stranka Savez za Promjene, organizacija´Vijeće za Hrvatsku´, inicijativa ´Građanska solidarnost´ moraju potpuno promijeniti svoju politiku isticanja nacionalizma te u svojim redovima dati pristup i gore navedenim stručnjacima.
- ´Informacije´o EU su bile dostupne na stranicama ministarstva, što je vješto odigrana farsa s obzirom da je više od 50% građana u dobi iznad 50 godina i više od 50% građana je informatički nepismeno. Isti se nisu mogli informirati putem interneta. Naše stanovništvo ima oblik urne.
- One informacije koje su i bile dostupne preko medija, bile su krajnje diletantski odrađen posao, i nudile su odgovore na krajnje trivijalna pitanja. Tu nije bilo istine o EU fondovima, mjerama krize, eurozoni, itd. itd. a ozbiljni intelektualci i ekonomski analitičari nisu bili pitani za mišljenje.
- Apsolutno svi video uradci na TV-u, koji su trebali služiti za informiranje, služili su isključivo kao EU propaganda kojoj je bio cilj ljude nagovarati i uvjeravati da glasaju ´ZA´, a ne da im se daju konkretni odgovori.
- Svi ˝nasumični˝ intervjui s ljudima na ulicama su bili pomno selektirani, prikazujući isključivo one proeuropski orijentirane. Skeptične građane koji su protiv EU su novinari, koji rade za privatne interese, izrezivali van. A statistički, svima je jasno da je takvih građana na intervjuima moralo biti.
- Utjecanje na stav javnog mnijenja i kršenje ustava vješanjem zastava Europske unije na javnim punktovima kako bi se nasilno djelovalo na građane namećući im prisutnost tvorevine EU.
- Pojedini eufilni predstavnici hrvatske oligarhije su se odvažili i na očajničke predostrožne mjere utjecanja na građane putem ucjena. Tako je Vesna Pusić otvoreno zaprijetila potpunim ukidanjem penzija ukoliko građani ne glasaju za EU. Ova gramzljiva unionistica je povrijedila slobodu birača prema članku 116 kaznenog zakona koji govori; 'Tko silom, ozbiljnom prijetnjom, podmićivanjem ili na drugi protuzakonit način utječe na birača, da na izborima ili prigodom glasovanja glasuje za ili protiv određenog kandidata, odnosno glasuje za ili protiv opoziva, ili glasuje za ili protiv određenog prijedloga u referendumu, ili uopće ne glasuje, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine'. S tom izjavom Pusić je nastojala zastrašiti narod i stvoriti pritisak što zakonski nije dozvoljeno. To je direktno utjecalo na populaciju penzionera da glasaju ZA EU. Pitajte se, nadalje, nije li realnije očekivati da, ne ulaskom u EU, saborski zastupnici budu ti koji će izgubiti svoje plaće, umjesto penzionera, jer su političari ti koji svoj novac nisu niti zaradili.
- Tu je, i u konačnici, izjava Ante gotovine.
Kako smo vidjeli, ovaj krajnje neukusni potez hrvatske oligarhije je zapravo izrabljivanje njegovog lika u svoje vlastite promidžbene poduhvate u svrhu utjecanja na velik dio birača (vjerojatno čak i bez njegovog znanja). Osobno ne vjerujem da je Gotovina uopće davao takve izjave o EU s obzirom da ga je ista tvorevina i stavila iza rešetaka. Ukoliko to i jest točno, nesumnjivo jest da je to učinio pod prijetnjom ili prije pod uvjetovanjem za smanjenje kazne ukoliko to učini. Predstavnici radikalne desnice navode koji su upravo navodili presudu Anti Gotovini kao jedan od glavnih razloga zbog kojih se ne smije glasovati za ulazak u EU, iznenada su promijenili stav, kao i brojne braniteljske organizacije i udruge.
Inicijativa se nastavlja
Što dobivamo ukoliko uzmemo u obzir ovaj zbir direktne i otvorene manipulacije javnim mnijenjem? U najmanju ruku, rezultat ´ZA´EU bi se prepolovio na pola. Dakle, rezultat bi bio vrlo poguban za elitu i samo nekoliko dana intenzivnog i otvorenog napada putem medija na birače, svoj postotak su učinili duplim!
Ovaj referendum nije legitiman, i prema najavama anti EU inicijativa, pokreće se peticija za ponavljanje referenduma. Unatoč tome što ne sumnjam u to da među narodom vlada sve malodušniji i pasivniji stav glede toga da se išta još može učiniti, smatram da je razborito podržati bilo koju anti EU akciju jer je borba protiv EU tek počela upravo našim ulaskom. Odaziv ispod 50% birača u ovoj povijesnoj odluci ne može biti legitiman za odluku, a otvorene i demokratske javne rasprave, nije bilo.
U prilogu posta obvezno preporučujem (i molim vas) da pogledate potpuno novi film´DRUŠTVO TIŠINE´ autora Hrvoja Mucavca u trajanju od samo 60min.
Film se bavi okolnostima ulaska Republike Hrvatske u Europsku Uniju, uz sudjelovanje mnogih hrvatskih i stranih aktivista i intelektualaca, među kojima su Slavko Kulić, Karino Hromin Sturm, Nigel Farage i drugi.
A nama je vrijeme da nastavimo s ´starim temama´...
Do čitanja....
Rezultati anketnog pitanja;´kako ćete se izjasniti na referendumu?´, postavljenog od 28.12.2011 - 22.1.2012.:
- Izjasniti ću se s NE - 84%
- Izjasniti ću se s DA - 12%
- Ne namjeravam izići - 4%
Sve ukupno glasova čitatelja: 953
Oni koji se žele priključiti mailing listi za obavijesti o novim postovima, mogu to učini na mail; duh_vremena@yahoo.com.
petak, siječanj 20, 2012
Mogao bi o Europskoj uniji napisati barem još desetak tekstova i čak ni tada ta tema ne bi bila obrađena do kraja. Ukoliko počnete tragati i prikupljati informacije o ovoj tvorevini, nailazit ćete na sve više toga i kraj zavjeri se još neće nazirati. Pitam se, kako je moguće da ljudi, s obzirom na navedenu činjenicu, zaista vjeruju da na raspolaganju imaju sve ono najvažnije što se treba znati o EU i sukladno s time će glasati ZA?
Prije nekoliko dana sam izmijenio e-mailove s našim dragim predsjednikom Josipovićem, koji zaista, sav brižan, provodi sate i sate nakon napornog dana za kompjuterom odgovarajući na upite zabrinutih građana o EU. Iz prva mi je došla pomisao kako bi trebao iskoristiti ovu situaciju, začiniti mu dan i istresti mu u mail toliko toga. No, uzeo sam u obzir da vjerojatno to mnogi već i čine, kako preko e-maila, tako i preko facebooka na kojemu je također transparentan. Tako sam mu postavio nekoliko pitanja o EU, o kojima nema niti riječi u informativnom programu hrvatske radio televizije, na što mi je odgovorio, naravno, da shvaća moj emotivan pristup EU problematici, te da su sve informacije o EU dostupne na stranicama ministarstva i da´on ne zna što više može učiniti´jer,´sve je transparentno´,´od čega se rade problemi?´. Proslijedio mi je i mail EU hvalospjeva od jedne nadobudne Hrvatice koja živi u Švicarskoj - u nadi da će mi to promijeniti mišljenje! Tada sam shvatio da jednostavno, odgovore od političara nije potrebno tražiti. Oni ih nemaju i oni nisu programirani da bi odgovore uopće davali.
Njihova je svrha isključivo provođenje zadataka s zadanim postavkama i ciljevima. Njih ne zanima narod već cilj prema kojemu su usmjereni. I povrh svega, najstrašnije je to što nisu političari krivi za situaciju u državi, nije vlada kriva za devastaciju ovog društva unazad 20 godina i nema potrebe pitati ih zašto to čine. Nisu čak niti tajna društva kriva za zbivanja u svijetu, krize, ratove i krvoprolića, već smo za sve krivi upravo mi, ljudi. Mi smo ti koji imamo moć odluke i svatko je odlučio što će s svojim životom. Pojedinac u svom životu donosi odluku hoće li uzeti pušku u ruke i priključiti se vojsci. Pojedinac odlučuje čime će se baviti u životu i kakve će odnose imati s drugim ljudima. Pojedinac donosi odluku hoće li dizati nepotrebne kredite za automobile, zaduživati se i kupovati gluposti. Pojedinac odlučuje hoće li preuzeti odgovornost u svoje ruke ili će ignorirati problem. Svatko bira svoj put i svoj način kako će djelovati i hoće li ikako djelovati.
Sadašnja situacija u svijetu je odraz ljudskog ne djelovanja - potpune pasivizacije nacije i statusa quo kojega smo mi sami odabrali.
´Ima tko će se pobrinuti za to´
Umoran sam od toga da promatram ljude koji se tako očajnički bore za svoj komfor. Konformizam, u ovom slučaju, je ništa drugo već potpuna ignorancija. 60 ili 70% naroda (oni koji će, vjerojatno, glasati ´ZA´EU) su konformisti koji sve odluke o svom životu i životima narednih generacije odlučno prebacuju u ruke svojih izabranih političara i onih komesara koji će uskoro biti na tronovima iznad njih. To nije novi problem, već on prati ljudski rod´od kako je svijeta i vijeka´. Sve nedaće koje su ikada zatekle narode, sve katastrofe i propasti civilizacija, uzrokovao je direktno narod. Odmahivanje rukom na prosvjednike u centru grada, bacanje edukativnih letaka u smeće i priklanjanje bilo kojoj informaciji dobivenoj iz main-stream medija je neoprostivi konformizam čije posljedice neće snositi samo konformisti, već i svi ljudi koji se za nešto zauzimaju i nastoje djelovati.
Danas nitko više nema pravo reći´nisam znao´ i više uistinu ne vrijede izgovori;´bili smo manipulirani´. Danas su informacije dostupne svakome. Naravno, ne u smislu u kojemu to govori gospodin predsjednik, lišavajući se truda da daje odgovore time što narod usmjerava na stranice ministarstva, pri tome ˝zaboravljajući˝ da je 50% nacije internetski nepismeno. Informacije su dostupne svakome jer postoji izobilje medija, osim interneta, koji mogu svakome pružiti uvid u alternativne vijesti poput: javne tribine, prosvjeda, letka, aktivističkog plakata/oglasa, emisije koja se ne prikazuje u udarnim terminima i na glavnim TV postajama, alternativni magazini, veliki broj knjiga s izobiljem informacija, dokumentarni filmovi, itd. Dakle, svatko ima pristup informacijama.
Kao što sam i pisao u prethodnim postovima, govoreći o izborima, ljudi imaju perverznu naviku svu odgovornost predavati u ruke političkim elitama i to je upravo ono što čine svaki puta kada glasaju na izborima. Nije niti čudno što su alternativna društvena uređenja, koja iziskuju visoku dozu samosvijesti i samoorganizacije, potpuni tabu. Ljudi su odveć suviše lijeni da djeluju uopće. Hijerarhijski sistem postoji samo zbog podređenih klasa koje uporno inzistiraju na tome da netko drugi upravlja njima. Nacistička Njemačka nije nikakav splet okolnosti i uzrok intervencije zlih entiteta koji su uzrokovali 2.svj.rat već je to podržala masa ozareno kličući na takve ideje koje se kose sa životnim zakonitostima i prirodom.
´Ima tko će se pobrinuti za to´je upravo stav/uzrok situacije u kojoj se danas nalazimo. Hrvatski sabor i krajnje komična atmosfera koja tamo vlada, te polemike i prepucavanja na najnižim demagoškim razinama, koje vrijeđaju ljudsku inteligenciju, nisu ništa nego odraz stanja nacije. Zašto je to teško shvatiti i zašto ste svi tako negativno nastrojeni prema slici hrvatske politike kada ste ju sami kreirali? Vi ste birali zastupnike u saboru glasanjem na izborima i vi ste dozvolili devastaciju gospodarstva, poljoprivrede i kompletnog društva dajući moć u ruke okrupnjenim pojedincima. Ratni profiteri, lažni branitelji i poslijeratni tajkuni ne postoje zbog nepravilne politike u državi već zbog ljudi koji su odabrali političare koji će ju takvom učiniti. Da stvar ne bude gora, ukoliko već vlada toliko nezadovoljstvo utabano u kolektivnu svijest ovog naroda, zašto se tada na prosvjedu nisu oglasili svi ti ljudi kada je bilo riječ o gorućim problemima? ´Ima tko će se pobrinuti za to´ je konformizam i ukoliko dođe do najcrnjeg scenarija, doći će ga upravo zbog pasivizacije i statusa quo kojega i dalje preferira velika većina građana ove zemlje.
´Mah... to su sve desničari i euroskeptici...´
U pogledu ulaska Hrvatske u EU ljudi će kolektivno prikazati najzorniju situaciju svog mentalnog stanja. Ulazak Hrvatske u Europsku uniju nije samo pitanje politike, budućnosti države itd. već je to test ove nacije čiji će rezultati prikazati naš kapacitet shvaćanja prirode i naše sposobnosti da koristimo svoj mehanizam za preživljavanje. Do sada smo pokazali da taj mehanizam baš i ne posjedujemo. Dapače, inzistiramo na tome da drugi odlučuju o nama. No, sada ćemo imati priliku to ispraviti.
Veliki dio hrvatskih intelektualaca i akademika je također podleglo pasivizaciji i statusu quo, umjesto da daju svoj doprinos ovom društvu, u tom pogledu da budu odraz njegovog kritičkog stava, oni su odgmizali u svoje jazbine i zavjetovali se na šutnju. A one koji su se istakli i koji su se priključili ´anti-EU inicijativama´ konformisti nazivaju euroskepticima. Tragično je to što javno mnijenje euroskepticizam karakterizira kao nešto loše, dok je u stvarnosti biti skeptik, u ovome slučaju, znak kritičkog stava i mnogo je naprednije biti skeptik, nego misliti da se sve zna i da je sve jasno. Skepticizam je puno pravo pojedinca i naroda da pita ono što mu nije jasno i da ima pravo ne ulaziti u nešto što ne poznaje. A ovaj narod upravo čini suprotno. Mi ulazimo u nešto što ne poznajemo, vjerujući u lažnu predodžbu koju su nam nametnuli naši odabrani politički vođe, koji nas u to guraju zbog svojih interesa. U Europskoj uniji nećemo ´svi mi prosperirati´ kako nam to govori Josipović, Vesna Pusić, Jadranka Kosor, glavonja Milanović i ostali eufili, nego pri tome žele reći doslovno ´mi ćemo prosperirati (a vi će te svi u kontejnere gdje vam je i mjesto)´. Kome to nije jasno, očito je podlegao indoktrinacijskim kampanjama, ili ima odveć dubok džep i jednostavno ga boli briga.
Konformizam je u službi ega i on mnogima određuje što trebaju a što ne trebaju činiti. Tako su gorljivi simpatizeri anarhizma, te razni aktivisti drugih ne vladinih organizacija, potpuno eskivirali javni prosvjed na zagrebačkom glavnom trgu 14.1. kojeg je organiziralo ´Vijeće protiv EU´unatoč tome što i neke od njihovih alternativnih organizacija također imaju anti-EU kampanje. Dakle, njihov ego im nije dozvolio da se priključe takvom prosvjedu jer njega organiziraju ˝desničari˝i domoljubi. Tragično je da se ovakvi gorljivi˝aktivisti˝ toliko grčevito drže svog ponosa i pridaju toliku pozornost svom image-u u strahu da će ga narušiti prisustvujući ovakvom događaju. To nisu niti anarhisti niti aktivisti, već konformisti u službi svog ega koji brinu veću brigu oko toga što će drugi misliti o njima nego o tome da podrže inicijativu onoga tko je po mnogo čemu drugačiji od njih samih. Toliko o prihvaćanju razlika.
Nadalje, kako se hrvatska javnost uopće usudila reagirati onako iznenađeno, razočarano i buntovno na izjavu eufilne Pusićke; ´ako ne uđemo u EU, ljudi neće dobiti mirovinu´ ?!?!? što ste vi, svekoliki hrvatski narode, pobogu očekivali? Zašto uvijek iznova bivate šokirani na izobilje ucjena, izdaja i uvreda od strane vaših odabranih političkih vladara? Element iznenađenja i daljnje, ne reagiranje na isto, samo dokazuje to da dobivamo ono što zaslužujemo. Narod je dozvolio takav tretman i političari ga sprovode s velikim smiješkom na licu.
I da, kako ne bi zaboravio; glasanjem ZA Europsku uniju, ovim facama činite veliku uslugu. Zapravo, jedino njima ju i činite, jer, suprotno od onoga u što vas vaša elita uvjerava, u EU nam neće biti bolje, neće nam biti isto, već će nam biti znatno gore.
´A što mi tu, jadni narod, možemo učiniti...ne smijemo ostati izolirani...´
Konformizam, iliti status quo, idealan je način ´ne poduzimanja ničega´ i komotnog prepuštanja ´svojoj kućnoj fotelji i gledanja TV-a´. Licemjerno je to što se u zadanom trenutku isti pojedinac počinje žaliti na sustav, na društvo, na politiku, a tragedija je što čak niti tada ne poduzima ništa! Kolektivno stanje ove nacije jest upravo u tom stadiju - ´foteljaško žaljenje na sustav´, i u tom miljeu, veliki dio nacije glasati će za EU.
Što to uistinu´jadni narod´može učiniti i hoćemo li uistinu ostati izolirani, zabačeni i zaboravljeni u bespuću prljavog Balkana od strane velikih europskih naroda kako nam to uporno trlja na nos i prijeti naša politička eufilna elita? Naravno da nećemo i u tome je upravo kvaka. Politika i javno mnijenje je kreiralo sve prihvaćeni stav o EU kao o dušobrižničkoj zajednici velikih naroda koji imaju namjeru prihvatiti nas u svoj milje te pomoći nam da izađemo iz krize. No, istina je potpuno drugačija. Europska unija nema namjeru pomagati! Ona uistinu nikada nikome nije pomogla. Dakako, u prethodnim postovima sam pisao o tome kako i koliko EU˝pomaže˝ drugima. Dapače, EU ima jednu jedinu svrhu a to je neoliberalna doktrina koja inzistira na prebacivanju ekonomije iz državnog sektora u privatni sektor pod izlikom preuzimanja rizika s države na korporacije i pojedince. Takva centralizacija moći i sabiranje bogatstava u malobrojnu elitu nasuprot sve siromašnije većine upravo ciljano pogoršava stvari time što radničke klase u EU imaju sve manja i manja prava a srednja klasa potpuno nestaje.
Takva se politika ostvaruje putem nametnutih mjera štednji koje EU inzistira od svake zemlje članice. One potiču smanjenje plaća, smanjenje penzija, smanjenje radničkih prava, socijalnih prava, itd. Ono što vam se plasira na TV-u i što vam hipnotički ponavljaju razno razne potkupljene zvijezde hrvatske estrade, su enormne laži.
EU se ne bavi zaštitom prava radnika već potpunom degradacijom istih, kako bi se srozao standard države, čemu će doprinijeti i navala imigranata koji se zapošljavaju po najjeftinijoj cijeni. Jednom foteljašu će biti dovoljan argument; ´ali prijelazni stadij od sedam godina će to spriječiti´ bez da se pita a što će se dogoditi nakon tih sedam godina? Od naše političke elite očekujemo da u tom periodu pripremi državu? Dragi moji, od trenutka kada uđemo u EU, naša elita će si s novim uplatama i novim EU plaćama priskrbiti skupocjena ljetovanja na egzotičnim otocima i skupim spa wellness hotelima gdje će proslaviti ostvarenje svog povijesnog cilja. Neće ih biti briga za to što narod nadalje treba činiti i što treba znati, kao što ih to nije bilo briga zadnjih 20 godina, dok nije došao trenutak kada nas treba nagovoriti da zaokružimo ´da´ i angažirati se oko indoktrinirajuće kampanje pranja mozgova.
Dakle, nakon uvedenih drastičnih mjera štednje (problem), koje su uzrokovale nemire i kaose diljem Europe (reakcija), nastupaju na snagu uzvišeni komesari i korporatisti na čelu ovog prevarantskog projekta. Ovi ljudi će ponuditi konačno rješenje problema u obliku nove monetarne politike - uvođenjem virtualnog, digitalnog novca koji će omogućiti; 1. Potpuni nadzor svake transakcije, 2. Lišavanje problema kojeg bankarska elita muči s proizvodnjom papira koji nemaju vrijednost, prebacivanjem vrijednosti u digitalnu domenu gdje ono uistinu neće postojati osim u obliku brojki na ekranu koje će se moći puno lakše regulirati i kontrolirati. To će, prije svega, omogućiti beskonačni protok bogatstva u ruke pojedinaca i doslovno porobljavanje svijeta. Novac više neće imati problem s dugom, već će biti u protoku samim klikom jedne tipke, od ruke pojedinaca koji će kontrolirati transakcije ovog virtualnog novca u sektore koji su njima u primarnim interesima kako bi se održavao nadzor nad većinom, 99% populacije koja će s svojim digitalnim karticama ili putem wireless interneta moći kupovati ´s smiješkom´. Tragedija je da većini ljudi ovakva ideja ne zvuči loše, dapače!´moći ćemo ići u shopping bez novčanika!´. O tome i govorim, ljudi će biti ti koji će to zatražiti, zajedno s čipovima, centraliziranom vladom, centraliziranom bankom i centraliziranim novim svjetskim poretkom.
Pročitajte i ponešto o digitalizaciji novca o kojemu se raspravljalo već i u Zagrebu, na sastanku domaće bankarske elite i informatičkih stručnjaka i sami posvjedočite(link1, link2).
Što mi tu uistinu možemo učiniti? Ja bi radije pitao; što mi tu uistinu moramo učiniti? Učiniti moramo ono što je potrebno po samim prirodnim zakonitostima - izboriti se za svoj vlastiti opstanak i možda po prvi puta, zauzeti se za svoju budućnost i svoj život. Vlada kronični manjak kritičkog stava i samoorganizacije. Uz sposobnost organiziranja, našim potencijalima uistinu ne bi bilo kraja. Nažalost, ljudima još uvijek nije jasno da se, ulaskom u EU sve važnije političke odluke sele iz Zagreba u Bruxelles i upravo zbog toga, naša politička elita ima izričiti interes ugurati nas u EU. Dojadili su im mukotrpni prosvjedi i zahtjevi podređenog naroda. To ne znači da će prosvjedi ulaskom u EU nestati. Dapače, prosvjeda će biti u izobilju, kao i u velikoj većini europskih zemalja, samo što ovaj puta, naša će nas politička elita staviti na ´ignore´.SVI PROSVJEDI ZA GUBITAK RADNIH MJESTA, SNIŽENJA PLAĆE, itd. BITI ĆE DŽABA! Mi još uvijek možemo vršiti pritisak na naše političare ´od dolje´i nitko ne može poreći da im se tresu gaće na sindikalne prosvjede, na prosvjede radnika koji traže veće plaće, na studentske blokade itd. To su stvari koje znatno škode njihovom političkom rejtingu. Kada uđemo u EU, političari će biti potpuno lišeni odgovornosti nad svojim narodom a vaši zahtjevi će se do Bruxellesa čuti tek kao tihi šapat, dok će vas za to vrijeme utišavati policijske snage u obliku potpune disciplinske ruke Europske unije. Kažnjavat će vas i na svakom uglu na sve moguće načine zbog ne poštovanja novih zakonskih odredbi unutar potpuno drugačijeg civilizacijskog ustroja na kojega nismo pripremljeni. To je, između ostalog, razlog zašto se naši političari toliko vesele majci Europi. Tamo će svatko znati kome je gdje mjesto.
Mlade, foteljaške generacije žive u (nametnutom) uvjerenju da ih u EU čeka posao, zarada i studiranje. No bitne i svima dostupne informacije koje veoma koncizno objašnjavaju ovu prevaru fleksigurnosti i mobilnosti školstva su svima dostupne! Kako je to moguće? Zašto se, umjesto da se mlade ljude iseljava iz države, ne inzistira na reorganizaciji obrazovnog sustava i otvaranju radnih mjesta unutar ove države? Zašto se ne inzistira na sanaciji štete nastale privatizacijom banaka, koja je moguća, umjesto da se sliježe ramenima i govori´pa ionako smo propali´? To je previše zahtjevno za foteljaški pristup životu.
Glasanjem ZA, doslovno i direktno potpisujete vlastitu presudu i veleizdaju sebe i svih budućih generacija. Odričete se bilo kakve odgovornosti nad svojim narodom i umjesto da počnete od sebe, organizirate se i počnete inzistirati na izmjeni političkog sistema, prepuštate se milosti i nemilosti onoj korumpiranoj manjini. Kada se govori o činjenicama da guverner ima ovlasti nacionaliziranja naših banaka i saniranja štete učinjene privatizacijama, uz pomoć funkcionalnog ravnatelja državne revizije i državnog odvjetnika, ljudi odmahuju glavom, samo iz razloga što takve informacije nisu primili preko TV-a i zbog toga što vlada o tome šuti. To je stvarnost kakvu smo birali. Stvarnost u kojoj politički determinizam i medijsko zatupljivanje znači realan pristup životu a sve ostale je demagogija i trivijalnost. Da ponovim, ja nisam, generalno, protiv zajednice s drugim narodima, već sam protiv ovakve Unijske neoliberalne doktrine. Svaki zdravo razumski sud ju neće prihvatiti, a najveća tragedija jest kada narod ulazi u nju bez da je upoznat s njezinom naravi, i bez da je sagledao široku lepezu svjedočanstava onoga što se događa u kaotičnoj uniji, te uz to ignorirao upozorenja drugih naroda koji pokušavaju pobjeći s broda koji tone. Ima li ovaj narod ipak kritičku svijest? Podržava li ovakav sistem iskrivljenih vrijednosti? To će pokazati u nedjelju, 22. Siječnja.
Preporuka blogera; “Zeleno-plava magistrala – EU? – NE hvala!” u kojoj su gostovali: Marijan Bošnjak, autor knjige “EU? – NE hvala!”, dr.Srećko Sladoljev i doc.dr.sc Mate Kapović.
Pročitajte i ostale postove;
- Hoćemo li, ne uđemo li u Uniju, ostati izolirani te propasti i koja je alternativa? (link)
- Informacije o Europskoj uniji - jeste li sigurni da znate sve? (link)
- Što su nam to političari prešutjeli? (link)
- Što to moramo znati o Europskoj uniji? (link)
- EU propagandni rat; političari i mediji protiv ostatka građana (link)
Za one koji žele više;
Internetske stranice (kao što vidite, više ne postoje lijevi ni desni, sada svi imaju isti cilj);
Ugovor o pristupu RH u EU - pdf - http://www.masa-hr.org/sites/default/files/Ugovor%20o%20pristupanju%20Republike%20Hrvatske%20Europskoj%20uniji.pdf
tekstovi;
dokumentacije;
Oni koji se žele priključiti mailing listi za obavijesti o novim postovima, mogu to učini na mail; duh_vremena@yahoo.com.
nedjelja, siječanj 15, 2012
Što o Europskoj uniji ima za reći Vladimir Bukovsky, znakoviti ruski disident, pisac, neuropsiholog i politički aktivist koji je proveo mnogo godina na prisilnom radu u ruskim logorima i psihijatrijskim zatvorima zbog toga što je branio ljudska prava?
Nadalje, njegove usporedbe EU s Sovjetskim savezom će biti dovedene u kontekst s zbivanjima unutar EU parlamenta i istupanjima Neil Fagela, dopredsjednika bloka Europskog parlamenta "Europa slobode i demokracije" i čelnika Stranke za neovisnost Ujedinjenog Kraljevstva. Svakako vrijedi pogledati! :)
Također, pročitajte i sljedeće postove;
- Hoćemo li, ne uđemo li u Uniju, ostati izolirani te propasti i koja je alternativa? (link)
- Informacije o Europskoj uniji - jeste li sigurni da znate sve? (link)
- Što su nam to političari prešutjeli? (link)
- Što to moramo znati o Europskoj uniji? (link)
- EU propagandni rat; političari i mediji protiv ostatka građana (link)
Dijelite informacije, prosljeđujte mailove, pričajte s ljudima, ako imate facebook, sada ga koristite!
NE u EU!
utorak, siječanj 10, 2012
Vesna Pusić: ´Naš je cilj dati sve relevantne i točne informacije o EU´
Ministrica vanjskih i europskih poslova Vesna Pusić je pozvala građane da u što većem broju iziđu na referendum o ulasku Hrvatske u Europsku uniju. Rekla je i da´ako građani odluče da Hrvatska ne treba postati dio EU onda ćemo se suočiti s promijenjenom situacijom i preostat će nam jedina mogućnost da u dogledno vrijeme opet provedemo referendum´ očitovala se ova šefica ˝diplomacije˝, aludirajući vjerojatno na Norvešku koja je do sada tri puta imala EU-referendum s negativnim ishodom i na to da, ukoliko se ne primimo njihovih pravila, stisnut će nas milom ili silom na još jedan referendum. To vam je dragi moji, pravo lice naše politike.
Dakle, politička eufilna elita svim snagama pokušava ostvariti svoj sveti cilj i očito su shvatili da im´gori pod nogama´ i ništa ih neće spriječiti da nas siluju s svojom propagandom.
Službena Vladina kampanja do 22. siječnja temeljit će se na pet glavnih uporišta – transparentnosti, uključenosti, video porukama, informativnim materijalima te brošurama i info telefonu “Halo EU” na koji građani mogu besplatno postavljati sva pitanja.
Beskompromisna Vesna Pusić je na svojim internetskim stranicama objavila i˝sažetke˝Ugovora o pristupanju kao i pregled pregovaračkih poglavlja u kojima su donesene ˝najvažnije informacije˝ o tome što je Hrvatska dobila i koje je odgode primjene europskih standarda izborila tijekom pregovora. Dakako, to su one probrane informacije namijenjena priprostoj svjetini koja ne misli svojom glavom pa im je potrebna dušobrižnička ministrica koja će im sažeti Ugovor i filmićem podvući ono što ona smatra da ljudi trebaju znati. Kako je samo brižna. Tu naravno nema riječi; o tome da ćemo mi (porezni obveznici) godišnje uniju plaćati 4 milijarde kn, o poskupljenju proizvoda zbog rasta PDV-a, o gospodarskom pojasu koji, s obzirom da nije zaštićen, biti će na raspolaganju 500 000 naseljenika i trgovaca, o tome da će nam dug, koji je već sada enorman, abnormalno porasti kao i u svim ostalim zemljama ex komunizma koje su ušle u EU i kojima je dug porastao za 5x, te o mnogim ostalim stvarima. O tome vam ovi udruženi vazalni predstavnici vladajuće klase ne govore!
Ministarstvo stoga već vodi kampanju i preko najčitanijih internetskih portala u Hrvatskoj, objavljivanjem intervjua članova Vlade koji će objašnjavati što znači ulazak za EU u segmentima i resorima koje oni pokrivaju, a na nacionalnim televizijama emitiraju se kratke poruke čelnih ljudi države – predsjednika Josipovića, premijera Milanovića, pet ministara ali i donedavne premijerke Jadranke Kosor. Naša elita je konačno ujedinjena!
Osim nacionalnih televizija, u kampanju će biti uključeno i 17 lokalnih TV i 80 radio postaja. U pripremi je brošura pod naslovom “Sve što ste htjeli znati o EU”(u prijevodu; Što mi želimo da vi mislite o EU) koja će se tiskati u dva milijuna primjeraka i biti dostavljena poštom svim kućanstvima u državi. Na kampanju će se, naravno, potrošiti 4,6 milijuna kuna poreznih obveznika.
Poručili su i jasno; ´protivnicima ulaska zemlje u EU, odnosno euroskepticima i eurofobima preostaje da svoju kampanju vode preko raznih udruga, a ne izravno na račun države!´. Pa gđo. Pusić, gosp. Josipović i Milanović, naravno da nije bilo niti za očekivati da će ´euroskeptici i eurofobi´ voditi kampanju na račun države, jer je država ipak vaše privatno vlasništvo i zna se´tko tamo pije i tko plaća´! Ovim su politički eufili´stavili točku na i´ i jasno dali do znanja cjelokupnom narodu što misle o njemu i koliko im je uistinu stalo do informiranja nacije. Danas u to može vjerovati zaista samo i isključivo onaj tko je podlegao njihovim seansama ispiranja mozga ili onaj s nešto debljim novčanikom kojeg nije briga gdje smo, s kim smo, i hoćemo li imati što jesti.
Kome pripadaju hrvatski mediji?
Kako bi blokirali svaki pristup gorljivim činjenicama, koje govore o tome da je hrvatska politika jednostrana i koje bi poništile legitimnost i pristupnim ugovorima i ovom nadolazećem prijevremenom referendumu, eufilna elita se odlučila agresijom izvršiti pritisak na građane uz manipulaciju emocijama, govoreći u kameru hvalospjeve o EU i istovremeno preteći našom zlom sudbinom koja će nas steći ukoliko u EU ne uniđemo.
Da bismo mogli shvatiti ovu situaciju trebamo dobiti uvid i u to u čijem su, zapravo, rukama hrvatski mediji. Svakako, krenimo od jedne osnovne činjenice; većinu medija u Hrvatskoj drže stranci. U prvom redu tu je njemačka grupacija Westdeutche Allgemeine Zeitung Medien Gruppe (WAZ), koja je najveći dioničar Europapress Holdinga (EPH).
Tako EPH i WAZ izdavači su najvećeg broja novina i publikacija. Njihov udio pokriva oko 60% ukupno medijskog prostora u RH. Od novina, među njih spada Jutarnji list, Slobodna Dalmacija, Sportske novosti, Slavonski dom, Dubrovački vjesnik, Šibenski list, a među WAZ publikacijama su Globus, Arena, Auto klub, Auto blic, Gloria, Cosmopolitan, Moto klub, Teen, O.k., Playboy, i td.
WAZ-ov glavni izvršni direktor od 2002. je Bodo Hombach, svojevremeno jedan od najutjecajnijih političara njemačke Socijaldemokratske stranke (SDP) i čvrsti zagovornik europske politike. Bodo Hombach bio je šef kabineta njemačkog kancelara Gerharda Schrodera od 1998. do 1999. Godine, a zatim i Glavni koordinator EU Pakta o stabilnosti jugoistočne Europe (1999-2002). Hombach je nedavno izjavio jednom svom tjedniku:- 'Htio bih se od Zagreba do Dusseldorfa voziti bez putovnice'.
U novije vrijeme, EPH pokušava oslabiti Hrvatsku izvještajnu novinsku agenciju (HINA) forsirajući sve više svoju. Većina publikacija EPH su prestale HINI plaćati pretplatu, a kada im zatreba, onda prepisuju vijesti iz onih publikacija poput Slobodne Dalmacije, koja još uvijek plaća pretplatu. Hrvatsko novinarsko društvo nedavno je zatražilo da se konačno objavi tajni ugovor kojim je Sanaderova Vlada 2005. godine prodala Slobodnu Dalmaciju WAZ-u i Europapress Holdingu. Unatoč tom apelu Ugovor o prodaji još uvijek se drži u tajnosti. Osim u Hrvatskoj, WAZ danas kontrolira brojne medije i u susjednim zemljama. U Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji.
Najveći pojedinačni dioničar Novog Lista a izgleda i Glasa Slavonije je donedavno bio misteriozni Media Development Loan Fund iz New Yorka, među čijim je financijerima i George Soroš (slika gore), poznati kontroverzni investitor i multimilijarder koji spada među 10 najbogatijih Amerikanaca. Tu su se nalazili i još neki opskurni fondovi iza kojih, neki smatraju, da se vjerojatno krije američka CIA. MDLF je registriran u New Yorku kao 'neprofitna organizacija' i suosnivač i izvršni mu je direktor, od samoga početka, Srbin Aleksandar (Saša) Vučinić, koji je na tu poziciju došao direktno iz Soroševe Zaklade za koju je radio tijekom rata u Pragu. Od 1990 do 1993. godine Saša Vučinić bio je direktor i glavni urednik beogradskog radija B-92.
Među krupnijim vlasnicima Glasa Slavonije nalazi se i kontroverzna austrijska HYPO Alpe Adria Banka, koja je preuzimanjem Slavonske banke naslijedila njezinih 25 posto dionica. Vučiničev MDLF i Novi List navodno još uvijek posjeduju 25 posto dionica dok je ostatak u vlasništvu malih dioničara te zaposlenika i novinara Glasa Slavonije koji su svojevremeno za to od Slavonske banke (sada Hypo) dobili poveće kredite, izgleda uz posredovanje MDLFa.
TV postaje
Većinski vlasnik TV postaje RTL njemački je RTL sa 74 posto dionica a Todorićev Agrokor je vlasnik 25 posto dionica. Ali tko je pravi vlasnik njemačkog RTL-a? Prema raspoloživim podatcima, većinski vlasnik njemačkog RTL-a njemačko je privatno poduzeće Bertelsmann AG. sa sjedištem u Guterslohu. Ono posjeduje 90.5 posto dionica dok je ostatak u vlasništvu malih dioničara. No, Bertelsmann AG nije klasično poslovno poduzeće kojeg motivira samo profit. Vlasnici Bertelsmann AG-a njemačke su bogataške, milijarderske obitelji Mohn i Bertelsmann kroz svoju obiteljsku zakladu Bertelsmann Foundation.
A Bertelsmann Foundation temeljni ciljevi, prema vlastitom priznanju, nisu ekonomske već političke prirode. Možemo samo nagađati koji bi to bili politički ciljevi Bertelsmann Zaklade u Hrvatskoj. Poduzeće Bertelsmann ima gotovo stoljetnu tradiciju u izdavaštvu, u novije vrijeme i u komunikacijama- te djeluje po cijelom svijetu pod raznim imenima i firmama u svom vlasništvu. Kada su svojedobno kupovali renomiranu američku izdavačku kuću Random House, pod pritiskom američkih novinara, Bertelsmann su morali priznati da su tijekom vladavine Adolfa Hitlera bili najveći nakladnik nacističke promidžbe u Trećem Reichu. No. Bertelsmann Zaklada kaže da su joj sada primarni ciljevi 'širiti demokraciju', što bi značilo; Europsku Uniju.
Bertelsmann Zaklada je i 2. lipnja 2005. godine u Zagrebu organizirala dvodnevni forum pod nazivom 'Jugoistočna Europa na putu u EU' na koji su, prema Hini, došli predstavnici dvadeset zemalja, deset Vlada i šest međunarodnih organizacija. Predsjedatelj foruma bio je član izvršnog odbora Bertelsmann zaklade Werner Weidenfeldt, a među govornicima su bili tadašnji hrvatski premijer Ivo Sanader, austrijski Wolfgang Schuessel, ministri vanjskih poslova Kolinda Grabar Kitarović, Dimitrij Rupel i drugi. To ipak nešto govori o političkoj snazi Bertelsmann Zaklade.
Nova TV također je u stranom vlasništvu. Večinski vlasnik Nove TV je američki Central European Media Enterprises. Najznačajniji vlasnik Nove TV većinski je vlasnik CEME Ronald Lauder, jedan od nasljednika kozmetičkog carstva Estee Lauder. Što je manje poznato, ali mnogo važnije za nas je, što je Ronald Lauder bio američki veleposlanik u Beču od 1986-7 godine a prije toga je u Pentagonu bio podtajnik ministarstva obrane za Europu i NATO. Ovdje se očito ne radi samo o poslovnim interesima. Osim toga Ronald Lauder je jedan od najistaknutijih židovskih patriota i aktivista u svijetu. Predvodi brojna ugledna židovska udruženja po svijetu a bio je i predsjednik Svjetskog židovskog kongresa. U svibnju 2009. godine Lauder je prodao 31 posto CEMEa, a prema tome i Nove TV, američkom divu Time-Warneru za 240 milijuna dolara, no on je još uvijek većinski vlasnik.
Od ostalih važnijih medija, u hrvatskom su vlasništvu, ali pod tutorstvom državne politike i vladajućih političkih elita, još samo državna Hrvatska radiotelevizija, pod vodstvom HDZ-a, i niskotiražni režimski dnevnik Vjesnik, te mreža manjih i regionalnih radio i TV postaja, ali i njihova budućnost postaje neizvjesna jer su i one u zadnje vrijeme zapele za oko pojedinim političkim igračima.
Još jedna zanimljivost; bez obzira što je zakonska obveza svih medija u Hrvatskoj, sukladno članku 32. stavak 1. Zakona o medijima (NN 59/2004), da su dužni svake godine objaviti svoju vlasničku strukturu, oni to -ne čine.
Ove informacije vam prikazuju ogoljenu stvarnost medija u hrvatskoj te objašnjava sakatost hrvatskog javnog mnijenja. Tko se još sve krije iza ovih imena i ovih misterioznih fondova koja smo spomenuli? Čiji je to zapravo kapital ? Koji su njihovi pravi interesi? Može se sa sigurnošću donijeti nekoliko bitnih zaključaka:
- Gotovo svi važniji mediji u Hrvatskoj u stranim su rukama ili pod kontrolom njima podobne političke elite.
- Prema priznanju Hrvatskog novinarskog društva, vlasnici tih medija vrše politički pritisak na novinare i urednike.
- Sasvim je jasno prema njihovim političkim profilima, da ti strani vlasnici nemaju u Hrvatskoj samo komercijalne nego i političke ciljeve, što neki i sami priznaju.
- Strani vlasnici ne kontroliraju medije samo u Hrvatskoj nego su strateški raspoređeni u cijeloj regiji i s tih pozicija mogu utjecati ne samo na politički život unutar nacionalnih država, nego i potencirati sve jače procese političke, gospodarske, i kulturne integracije na prostoru bivše Jugoslavije, kojeg sada sve otvorenije nazivaju Zapadnim Balkanom.
Hrvatske političke elite koje su dopustile da nam gotovo sva važnija sredstva javnog priopćavanja preuzmu stranci, zasigurno nisu brinule o hrvatskom medijskom suverenitetu ništa više nego se brinu o hrvatskom državnom suverenitetu.
Političke rasprave u Hrvatskoj su strogo kontrolirane. Rasprave o ulasku Hrvatske u EU su potpuno i apsolutno kontrolirane i prikazuju isključivo verziju istine koja odgovara isključivo političkoj eliti za ostvarenje njihovih ciljeva. Svatko tko ima drugačije mišljenje, nema priliku doći do izražaja i intelektualci su marginalizirani i ušutkani, a ako ste kojim slučajem protiv ulaska Hrvatske u Europsku Uniju, onda pogotovo ne postojite.
Strancima smo dopustili da odluče što će Hrvati znati, koje će zaključke donositi, kako će razmišljati, i koju će podaničku političku opciju moći izabrati. U mnogim državama svijeta koje drže do svog suvereniteta, stranci po zakonu, ne mogu postati značajni vlasnici domaćih medija. Hrvatska je nažalost odustala od svog medijskog suvereniteta i prepustila ga strancima. Strancima smo dopustili da nam oduzmu naše pravo da sami imamo svoj glas. Ti isti stranci, koji narušavaju temelje naše demokracije, istovremeno nam bahato i licemjerno drže predavanja o demokratskom ponašanju. Takvu politiku i tako mišljenje kopiraju i ponavljaju licemjeri na vlasti gledajući na narod kao na bezuman soj, što jasno ilustriraju propagandni filmići o EU.
Koliko narod razmišlja svojom glavom, a ne tuđom, pokazati će na referendumu.
Pročitajte i ostale postove, kopirajte ih i šaljite drugim ljudima, kao i ostale priložene informacije;
- Hoćemo li, ne uđemo li u Uniju, ostati izolirani te propasti i koja je alternativa? (link)
- Informacije o Europskoj uniji - jeste li sigurni da znate sve? (link)
- Što su nam to političari prešutjeli? (link)
- Što to moramo znati o Europskoj uniji? (link)
Predavanje;
Ukoliko ste u Zagrebu, posjetite predavanje; ´EU - DA ili NE?´kojega će voditi dr. Mate Kapović s Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Dvorana Salona Matice Hrvatske/Strossmayerov trg 4/12.1.(četvrtak)/17:30 (link)
Video preporuke;
Internetske stranice (kao što vidite, više ne postoje lijevi ni desni, sada svi imaju isti cilj);
Ugovor o pristupu RH u EU - pdf - http://www.masa-hr.org/sites/default/files/Ugovor%20o%20pristupanju%20Republike%20Hrvatske%20Europskoj%20uniji.pdf
tekstovi;
dokumentacije;
Oni koji se žele priključiti mailing listi za obavijesti o novim postovima, mogu to učini na mail; duh_vremena@yahoo.com.